Hutba – -Smisao i značenje ibadeta

05. januar 2018./18. rebiul- ahir 1439. h.g.
Hutba – -Smisao i značenje ibadeta
Hvala Allahu, dž.š., na nimetima kojima nas neprestano obasipa. Hvala Allahu, dž.š., Koji nas upućuje ka nuru Islama i koji nas je učinio muslimanima! Neka je salavat i selam na posljednog Allahovog poslanika Muhameda, a.s., na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve one koji slijede Poslanikov, a.s., put, do kijametskog dana.
Cijenjena braćo !Tema današnje hutbe je svrha ibadeta za muslimana, zašto je Allah, dž.š., naredio ibadet, te ko ima koristi od ibadeta.
Istina je da naš ibadet koristi nama. Često puta naš ibadet koristi i drugim ljudima ali moramo znati da Allah, dž.š., od našeg ibadeta nema nikakvu korist niti Mu šteti nepokornost ljudi. U hadisi-kudsiju Allah, dž.š., kaže: »O robovi Moji, zaista nećete dostići taj nivo da Mi nanesete štetu, niti ćete dostići taj nivo da mi donesete korist. O robovi Moji, kada bi svi džini i ljudi bili pobožni kao najbogobojazniji čovjek, to ne bi uvećalo ni malo Moju vlast. O ljudi, kada bi svi ljudi i džini bili grješnici kao najgrješniji čovjek, to ne bi nimalo umanjilo Moju vlast.» (Muslim)
Naš Gospodar nas zadužuje samo sa onim što nama ljudima odgovara i što nam korist donosi. Biti zahvalni Onome Koji nam najveću uslugu čini, Koji nas stvara, uzdržava i rastvara – to je naš dug. To je naš Gospodar Veličanstveni, Allah, dž.š. Primjer zahvalnosti Allahu, dž.š., je Božiji poslanik Sulejman, a.s., kome su bile pokorne životinje, ptice i mravi te je razumio njihov govor. On je na tome daru bio zahvalan Allahu, dž.š., pa je rekao: «Ovo je blagodat Gospodara moga Koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan – u svoju korist je zahvalan, a ko je nezahvalan – pa Gospodar moj je neovisan i plemenit.» (En-Neml, 40)
Istinski ibadet Allahu, dž.š., obezbjeđuje duševnu hranu i pravi ravnotežu između duhovnog i materjalnog u nama. Ako koja od ove dvije komponente u nama prevagne, onda naša priroda prelazi u jednu od dvije krajnosti: grubi materijalizam ili ekstremno monaštvo. Islam zastupa srednji put između ovoga dvoga i ne dopušta nikakve krajnosti niti ekstremizam.
Allah, dž.š., kreirao je život tako da nema Ahireta bez Dunjaluka niti Dunjaluka bez Ahireta. Ovaj svijet je ahiretska njiva na kojoj sijemo a plodove ćemo ubrati na drugom svijetu tj. Ahiretu.
Iskreni mu’min je onaj ko ispravno shvati i prihvati koristi ibadeta te osjeća ugodnosti i zadovoljstvo pri obavljanju namaza. O ulozi namaza Kur’an, a.š., kaže: »Namaz, zaista, odvraća od razvrata i svega što je ružno, a spominjanje i sjećanje na Allaha je veće.» (El-Ankebut, 45).
Ibadet za muslimana ne smije biti opterećenje. Naprotiv, u ibadetu se treba uživati i biti sretan.
Muhammed, a.s., je bio sretan u namazu. Namaz je shvatao kao poseban vid razgovora sa Gospodarom. Namaz mu je bio kao mehlem, posebno u teškim trenucima, kako Kur’an kaže: »Mi dobro znamo da ti je teško u duši zbog onoga što oni govore, zato veličaj Gospodara svoga i hvali Ga, i sedždu obavljaj sve dok si živ, Gospodaru svome se klanjaj.» (El-Hidžr, 9)
Kada bi nastupilo vrijeme namazaBožiji poslanik, a.s., govorio bi Bilalu: »Prouči nam ezan Bilale, odmori nas njime.» (Ebu Davud).
Ibadet Allahu, dž.š., vjernik čini i u trenucima radosti i zadovoljstva. Jer istinski vjernik je onaj koji je Gospodaru zahvalan na svemu, na blagodatima i na iskušenjima.
Poštovana braćo, ibadet trebamo shvatiti kao istinsko oslobađanje našeg srca od robovanja ljudskim stvorenjima ili materjalnim stvarima. Naša urođena potreba je pokoravanje našem Stvoritelju, ali onaj ko ne dođe do toga stepena, robovaće svemu drugome što vidi svojim očima. Jedan veliki islamski alim je rekao: »Svako ko se uzoholi pa odbije pokornost Allahu, dž.š., mora obožavati nekoga drugoga. Zaista je čovjek osjećajan i njega volja pokreće.»
Ibadet Allahu, dž.š., je snaga kojom se savladavaju iskušenja. Iskušenja su trnovite staze kojima prolaze svi ljudi. Božiji poslanici su bili vođe čovječanstva ali su doživljavali brojna teška iskušenja. Kroz iskušenja ljudi sazrijevaju i tako se pripremaju za postizanje visokih i vrijednih ostvarenja. Istorija nas uči i Kur’an konstatuje da se ništa vrijedno ne može postići bez ulaganja napora i podnošenja žrtve. Kur’an, a.š., kaže: »Sve što je na Zemlji, mi smo kao ukras njoj stvorili, da iskušamo ljude ko će se od njih ljepše vladati.» (El-Kehf, 7)
Šta su svrha i cilj ibadeta ? Cilj ibadeta je približavanje Allahu, dž.š., i traženje Njegovog zadovoljstva. Postoje i drugi ciljevi ibadeta kao što su: podsticanje na dobro i odvraćanje od zla, čistoća tijela i duha, iskrenost, povjerenje, ljubav prema Stvoritelju, rad za dobro i slično.
Jedan od ciljeva ibadeta je da shvatimo da smo nemoćni bez Allahove, dž.š., pomoći i da nemamo istinskog oslonca osim Njegovog oslonca. Kur’an o tome kaže: »O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je neovisan i hvale dostojan. Ako hoće – uklonit će vas i nova stvorenja dovesti – to Allahu nije teško. » (Fatir, 15-17)
Dakle, naš ibadet je naš moral, naša snaga, naš čuvar i garancija da ćemo sebe samo ibadetom Allahu, dž.š., sačuvati od velikih iskušenja a nadati se vječnoj nagradi na Ahiretu.
Molimo Allaha, dž.š., da nas ojača i da ibadet i sedždu samo Njemu činimo! Amin !

Ismet Zejnelović, imam.
www.zbosnjaka.com