Hutba – Božiji govor

  1. februar 2018./23. džumade-l-ula 1439. h. g.

Hutba – Božiji govor

Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova! Hvala Allahu dž.š. na nimetima kojim nas svakodnevno obasipa. Hvala Allahu dž.š. Koji nas upućuje ka nuru Islama i koji nas je učinio muslimanima!  Neka je salavat i selam na posljednog Allahovog poslanika Muhameda, a.s., na njegovu porodicu i časne ashabe i sve one koji ih slijede do kijametskog dana !

Draga braćo,

Čovjek ne podnosi ni potpunu tišinu ni ogromnu buku. Potpuna tišina je samoća, a ogromna buka je strahota. Čovjek voli da čuje govor tako da osjeti da nije sam, a ne voli da sluša buku,  da mu se ne izgubi trag. Između nijeme tišine i gromoglasne buke čovjek ima Božiji govor, Kur’an, koji ga liječi od samoće i oslobađa ga od strahote.

I kao što ga je stvorio u najljepšem liku i obliku, Stvoritelj je čovjeka obdario najljepšim osobinama sluha i govora. Jer, ako ne bi mogao slušati, čovjek ne bi mogao govoriti. I, obrnuto, ako ne bi mogao govoriti, čovjek ne bi imao potrebu da sluša. Posebno je važno da čovjek ima sposobnost da sluša, prije nego što progovori. Jer, ako pomno sasluša ono što mu se govori, razumjet će govor i znat će bolje da odgovori.

Između bezbroj načina da se otkrije čovjeku, Mudri Gospodar nebesa i Zemlje, Allah, dž.š., izabrao je govor. Allah dž.š. je odabrao čovjeka kao mjeru samome sebi, da čita kako bi čuo govor, i spozna sve što prije nije znao.

-Tako su Adem, a.s., i Hava spoznali sebe;

-Tako je Nuh, a.s., izgradio lađu i spasio svijet;

-Tako je Ibrahim, a.s., dobio sina Ismaila i nastanio ga u Mekki;

-Tako je Musa, a.s., donio zapovijesti;

-Tako je Isa, a.s., molio Allaha dž.š. da oprosti ljudima;

-Tako je Muhamed, a.s., došao svima da kaže da su Tevrat, Zebur, Indžil i Kur’an Božija slova u kojima je svjetlo Božijeg govora što se sa istoka širi na zapad poput sunčevih zraka koje griju svakoga, i onog koji ih vidi i onog koji ih ne vidi.

A mnoge od ljudi oživjeće Allah dž.š. slijepim jer, i pored blagodati koje imamo, ne koristimo ih. Kur’an kaže : «SUMMUM BUKMUM ‘UMJUN FE HUM LA JERDŽI’UUN» (« GLUHI, NIJEMI I SLIJEPI SU, NIKAKO DA SE OSVIJESTE») (Al-Bakara, 18)

Kada je je Mehmed el-Fatih donio islam sa Istoka na Balkan, u Bosnu, i tako je u Kamengradu kod Sanskog Mosta klanjao džumu namaz, ostavio nam je znak oko kojeg su se naši djedovi i pradjedovi okupljali da bi slušali riječ Božiju koja donosi plodove za našu dušu, kao što sunce donosi plodove za naše tijelo.

Mi muslimani nemamo druge već da, kao što vjekovima dočekujemo sunce da nam sa istoka svane, dočekujemo riječ Božiju koju nam vjerovjesnici sa istoka otkrivaju.

I kao što se niko  ne buni zato što sunce izlazi sa Istoka, tako isto niko  ne treba da se ljuti zato što svi vjerovjesnici dolaze iz istog mjesta, sa iste teritorije.

Svi poznati vjerovjesnici za koje  svijet zna i poštuje ih, od Adema do Muhammeda, a.s., porijeklom su sa Istoka.

I kao što su svi vjerovjesnici pred Stvoriteljem jednaki, tako isto su svi Europljani, Amerikanci, Afrikanci… pred svojim Stvoriteljem i pred sobom jednako slobodni da slušaju riječ Božiju koja dolazi preko vjerovjesnika sa Istoka.

I kao što niko ne može spriječiti sunčeve zrake da nas  griju, tako isto niko ne može spriječiti da nas duhovne zrake osvjetljavaju na ovaj ili onaj način.

Pravo je svakog insana da prima svjetlost sa Istoka i da se raduje kad osjeti toplinu svoje vjere, a pravi gubitnik je onaj koji glavu okrene i osili se i zaboravi na Gospodara, koji ne zna šta je džuma, šta je ramazan, koji ne šalje svoju djecu na vjersku pouku.

Mehmed el-Fatih je donio u Europu svjetlost islama koju su naši djedovi i pradjedovi prepoznali kao svoju. To je bilo njihovo pravo nekad, kao što je ovdje i danas naše pravo da o toj svjetlosti slobodno govorimo i da je nosimo u našim srcima kao znak dobrote i ljepote duša naših.

To mjesto u Kamengradu gdje je slavni Mehmed el-Fatih klanjao džumu namaz i iza sebe ostavio mihrab da bismo mi, njegovni duhovni potomci, mogli prepoznati znak, jeste naše sjećanje na prošlost, ali OVO mjesto ovdje i ovaj mihrab, za nas je mnogo više naše sjećanje budućnosti, u kojoj ćemo moći čitati svoje znakove iz prošlosti, ali i graditi  zajedničku nam budućnost u islamu u kojoj nema privilegovanih u odnosu na toplinu sunčeve svjetlosti, nema diskriminacije u odnosu na svijetlost duhovne slobode čovjeka.

Ovdje u Americi, u Gergiji, u Lawrencevillu smo danas Allahovom, dž.š., voljom da se Allahu, dž.š., zahvalimo na nimetima vjere i slobode. Ovdje imamo realnu šansu, – možemo reći i posljednju šansu – da razvijemo klicu koju  je Mehmed el-Fatih donio našim pradjedovima. Naša obaveza je jasna, da sačuvamo emanet koji smo od naših predaka primili. Ako, ne daj Bože, zaboravimo na taj emanet, sudbina će nam brzo biti zapečaćena velom gubljenja i zaborava.

Kur’an, nas opominje šta nas čeka ako ne budemo čuvali primljeni emanet, pa nam kaže:

«I IBRAHIM OSTAVI U AMANET TO SINOVIMA SVOJIM A I JAKUB: «SINOVI MOJI, ALLAH VAM JE ODABRAO PRAVU VJERU, I NIPOŠTO NE UMIRITE DRUKČIJE NEGO KAO MUSLIMANI».

«VI NISTE BILI PRISUTNI KADA JE JAKUBU SMRTNI ČAS DOŠAO I KADA JE SINOVE SVOJE UPITAO: «KOME ĆETE SE, POSLIJE MENE, KLANJATI ?» «KLANJAĆEMO SE»-ODGOVORIŠE ONI-«BOGU TVOME, BOGU TVOJIH PREDAKA IBRAHIMA I ISMAILA I ISHAKA, BOGU JEDNOME ! I MI SE NJEMU POKORAVAMO!»

«TAJ NAROD JE BIO I NESTAO; NJEGA ČEKA ONO ŠTO JE ZASLUŽIO, I VAS ĆE ČEKATI ONO ONO ŠTO ĆETE ZASLUŽITI, I VI NEĆETE BITI PITANI ZA ONO ŠTO SU ONI RADILI« (Al-Baqara, 132,133,134).

Ovdje smo da učimo Allahu Uzvišenom dovu:

Allahu Svemogući, ne dozvoli da prošlost bude razlog za nesretnu budućnost!

Allahu Sveznajući, pouči nas da slušamo Tvoj govor

tako da znademo govoriti onako kako si Ti zadovoljan!

Allahu Milostivi pomozi nas u dobru i budi nam milostiv! (Amin) !

Ismet Zejnelović, imam

www.zajednicabosnjaka.com