Bosniaks Cultural Community Preporod of North America

Da je velika vaznost promovisati i podsticati na promovisanje Bosnjacke kulture, te nauciti i osjecati harmoniju koju nasa kultura pruza dokaz je i promocija knjige “Nana’s Shoes” autorice Aise Softic, koju je Udruzenje zena “Hedija” Zajednice Bosnjaka Dzordzije sinoc 12/12/2015 predstavilo. Kao predstavnica Bosnjacke Zajednice Kulture Preporod Sjeverne Amerike, a i kao clan ovog udruzenja i nase Zajednice Bosnjaka Dzordzije, bila mi je izuzetna cast biti dijelom ovog velikog dogadaja. Kada je u obracanju autorica Aisa Softic govorila o svom zivotu, koji je sastavni dio njene knjige, te o nepravdi koja joj je ucinjena tokom rata, ali i o blagodatima koje su dosle kasnije u Americi, shvatila sam kolika je volja za zivotom i ljubav prema ucenju i edukaciji ove autorice. Kao rezultat teskog rada autorica stice zvanje magistra za edukaciju, te svoj talenat pisanja koristi u objavljivanje knjige “Nana’s Shoes”, koja je ogroman dodatak bosnjackoj knjizevnosti Sjevrne Amerike, ali i sire. Iako je knjiga objavljena na engleskom jeziku, ona govori o genocidu nad nasim bosnjackim narodom u nasoj domovini Bosni i Hercegovini od ’92 do ’95 godine. Govori o zlodjelima koja su nacinjena i o nepravdni koja je ucinjena njoj i njenoj familiji. Dok sam citala knjigu vec sam zamisljala i njene likove, prezivljavala njene teske trenutke zivota u slikovito ilustriranim opisima, ali tek kad sam upoznala autoricu spoznala sam njenu istinsku ljubav prema edukaciji. Vidjela sam toplinu svih molitvi koje je uputila dok je pozrtvovano prezivljavala razne uvrede i trpjela nepravdu komsija tokom rata, jer je kao predavac u skoli puno bila prvrzena svojim ucenicima i vodila veliku brigu oko njihovog uspjeha u daljem skolovanju. Iako je rat uhvatio velikog maha, u svom rodnom gradu, sticajem okolosti, autorica nastavlja svoj posao prosvjetnog radnika, sve do decembra ’92, gdje dozivljava mnoga ponizenja, i strahove od strane nemuslimana kolega, ali i od strane pripadnika paravojnih srpskih vojnika. Aisa Softic se znala i pobuniti nepravdi koja joj je ucinjena bezbroj puta, a onda kad bi osjetila da je u opasnosti, molila bi se i svoje muke predavala Uzvisenom Bogu. Takoder, moram istaci da kao niko do sada, autorica pojasnjava velicinu iskrene molitve u teškim trenutcima, kada bi osjetila strah za svoje najblize. Iz skole je izbacena na vrlo neugodan i ponizavajuci nacin, sto u ovoj knjizi vrlo slikovito i emotivno opisuje. Njen zadnji dan rada u skoli je bio bolan jer sva njena muka oko sticanja obrazovanja, posveta petnaest godina rada u skoli, pozrtvovanje koje je darovala ucenicima kako bi ih uputila u nova znanja jednostavno je nestalo u jednom trenu. Receno joj je da tu za nju vise nema mjesta. Rastanak sa dacima je bio tezi od samog gubitka posla. Ucenici su bili tuzni, zbunjeni, nisu se slagali sa takvom odlukom nadleznih, zeljeli su da se bune. Svojom dostojanstvenoscu, Aisa postaje simbol smirenosti, strpljenja, te od daka trazi istu reakciju kojom ce smireno prihvatiti okolnosti njenog odlaska, ne praveci nikakve proteste.…. Rekla im je, ” Thank you, but I don’t want any protests. I want you to continue your education. Knowledge is wealth that nobody can take from you. You are seniors, and the college entrance exam is ahead of you. I wish you success in your personal and professional lives”. Ovom izjavom autorica upucuje na ljubav, dobronamjernost, iako je bila svjesna da su to bili posljedni momenti interakcije sa njenim dacima. Nije znala sta sljedeci momenti donosi, ali ih je savjetima obavezala na razmisljanje o svojoj buducnosti. Ushicena detaljima o kojima je autorica govorila, dolazila sam do spoznaje kolika je vaznost dobronamjernosti i sabura, jer samo kao takvi mozemo pronaci sopstveni mir i uspjeh kao nasa Aisa Softic. Sa autoricom sam razgovarala na kraju, te me je jako obradovala sa informacijom, da ce svoj spistaljski put da nastavi u bliskoj buducnosti, te da je u pripremi sa novim projektom koji je biti vezan za novu knjigu na temu “Novi zivot u novoj zemlji”. Knjigu “Nana’s Shoes” mozete naruciti na http://www.amazon.com/ Kao neko ko voli bosnjacku knjizevnost i jer smatram da ovakva knjiga mora biti dodatak vasem citalackom carstvu, iskreno vam je preporucujem kako biste prosirili svoje znanje o nacinima stradanja bosnjackog naroda, te da biste shvatili volju, ljubav, pozrtvovanje i iskreni rad jednog bica zeljnog zivota i uspjeha, prevazilazeci sve nedace i zivotne prepreke uz sabur i vjeru. Nadam se da ce njena knjiga otvoriti nove poglede na stvaranju novih konekcija i novih saradnji, uz ovakve promocije bas kako su to organizovale predstavnice udruzenja “Hedija”. Nasoj autorici zelimo jos mnogo uspjeha, te se nadamo da ce njene promocije spojiti jos mnogo udruzenja, organizacija, institucija, i pojedinaca, te uz podrsku, ljubav i pomoc jedni drugima nasi zivoti ce biti ispunjeni istinskim blagodatima.

Senija Orlovic, PhD
Bosniaks Cultural Community Preporod of North America, Vice President