HUTBA – Muslimani i Nova godina

29.12. 2017./11. rebiul-ahir 1439. h.g
  HUTBA – Muslimani i Nova godina
Slava i hvala pripada Uzvišenome Allahu, dž.š., a salavat i selam upućujemo Njegovom poslaniku, Muhammedu, a.s., njegovoj časnoj porodici, plemenitim ashabima i svim muslimanima.
Braćo i sestre, islam nas uči da se pridržavamo principa koji su nam određeni Allahovom, dž.š., posljednjom Objavom. Uči nas da budemo dosljedni u vjeri i ponosni svoje pripadnosti islamu.
Kur’an kaže: “Reci: “O nevjernici, ja se neću klanjati onima kojima se vi klanjate, a ni vi se nećete klanjati Onome kome se ja klanjam; Ja se nisam klanjao onima kojima ste se vi klanjali, a vi se niste klanjali Onome kome se Ja klanjam. Vama vaša vjera, a meni moja!” (El-Kafirun, 1-6)
Draga braćo, Nova godina je već dugi niz godina postala internacionalni praznik koga mnogi obilježavaju. Nemuslimani ga obilježavaju mahom a što se muslimana tiče, nažalost, ne zaostaju mnogo u slavljenju ovog praznika, veseleći se uz alkohona pića i druge harame.
Obilježavanje nove godine, u našim krajevima nije bilo poznato sve do završteka Drugog svjetskog rata. Poslije  Drugog svjetskog rata vjerski blagdani su se namjerno zanemarivali  i najčešće su prolazili bez ikakve medijske pažnje. U isto vrijeme forsirale su se i nametale proslave Nove godine i Prvog maja da bi narod imao priliku da se nečemu veseli a pritom da što bezbolnije zapostavi svoje vjerske blagdane.
U vremenima prije devedesetih godina prošloga stoljeća nismo imali prilike da preko televizije pratimo prenos klanjanja bajram-namaza ili drugih vjerskih manifestacija ali obilježavanje Nove godine i Prvog maja je ulazilo u naše domove kao nešto važno i takorekuć obavezno. U to vrijeme nismo mogli čuti da nam naš uvaženi reisul-ulema čestita dolazak ramazana, dolazak bajrama itd!
Mnogi od nas rođeni smo to doba koje je težilo da ispere ljudski um od svih drugih ideja i ubjeđenja, osim njihovih.
Na proslavu nove godine su se trošile, a danas još više, troše silne pare. Organizuju se prijemi, igranke, koncerti, dočeki po restoranima i hotelima. Na televiziji je poseban novogodišnji program. Gradovi su ukrašeni, posebne pjesme se pjevaju, itd.
Danas je evidentno da su mnogi muslimani u svijetu, ali Bošnjaci najviše, podlegli ovom uticaju te prihvatili slavljenje Nove godine kao svoj praznik, iako sam povod njenog obilježavanja, a posebno način njenog obiljezavanja, uopšte ne dolikuje jednom muslimanu. Naprotiv, vrijeđa oslećaje vjernika.
Prije svega, mi muslimani imamo svoje blagdane koje bi terbali obilježavati na svečan i dostojanstven način. Mi imamo dva bajrama. Kada je Allahov Poslanik, Muhammed, a.s., učinio hidžru, tj. doselio iz Mekke u Medinu, zatekao je domaće Ensarije kako se vesele u određenim danima pa ih je upitao o tome, a oni su mu rekli da su to njihovi praznici. Tada im je Poslanik, a.s., rekao: „Allah vam je zamijenio te praznike sa boljim od njih. To su ramazanski i kurban bajram“.
Kakva je razlika između naših i njihovih blagdana?
Neki novogodišnju noć nazivaju najluđom noći. Zbog čega je tako nazivaju? Haman zato što mnogi izgube pamet, što polude. U ovoj noći se ispije najviše alkohola u godini. Konzumira se i droga. Zar sve ovo dolikuje muslimanima ili muslimankama?!
U obilježavanju naših blagdana, braćo i sestre, ne bi smjelo biti takvih načina obilježavanja. Kažem ne bi smjelo jer, nažalost, znamo da, ipak, imamo neodgovornih pojedinaca koji sebi dozvole da uprljaju svoje dostojanstvo kao i ljepotu i važnost bajrama. Međutim, u originalnom obilježavanju naših blagdana nema nemorala, nema ispijanja alkohola, nema razvratne pjesme i muzike, nema divljanja.
Jedan vjernik dobro zna da je najvrednija stvar koju mu je Allah, dž.š., dao razum, a onaj ko razuma nema zna se gdje mu je mjesto.
U našim blagdanima mi nikada ne smijemo zaboravljati svoju vezu sa Allahom, dž.š. Mi Mu se zahvaljujemo na blagodatima koje nam daje. Istina je da se mi veselimo, ali u tome ne pretjerujemo. Istina je i da se ponekad zaigra i zapjeva, ali umjereno. Mi imamo svoje blagdane kojima se radujemo i ne bi smjeli prihvatati nešto tuđe kao svoje!
Poslanik, a.s., nas upozorava da se čuvamo oponašanja i slijeđenja drugih, jer islam ima svoj ponos, svoju čast, svoj ugled. Islam je jedinstven. On ne oponaša druge, jer: “Islam je iznad, nad njim se ništa ne uzdiže“.kako kaže Poslanik, a.s.
Koliko je opasno oponašati druge govori nam i sljedeći hadis gdje Poslanik, a.s., kaže: “Onaj ko oponaša jedan narod, njemu i pripada“.
Naša pripadnost islamu je sasvim jasna i zasigurno da ne želimo da pripadamo nečemu drugom mimo islama.  Ako nas neko pita ko smo mi, zasigurno odgovaramo da smo rođeni u islamu i da želimo u njemu i da ostanemo.
Zašto želimo da ostanemo u islamu?
Zato što nam Allah, dž.š., obećava sreću i uspjeh ovog i onoga svijeta, a uspjeh je ono ka čemu mi svi težimo. Uzvišeni Allah kaže: “Ti obraduj one koji vjeruju i koji čine dobra djela da njima pripadaju dženetske bašče kroz koje će rijeke teći, i kad god probaju kakav plod iz nje reći će kao da smo ovako nešto prije probali, a biće im dato nešto sličnog ukusa, u njima (džennetskim baščama) će imati čiste žene i u njima će vječno ostati.” (El-Bekare, 25)
Allah, dž.š., nam u islamu obećva ponos. Omer, r.a., kaže: “Mi smo narod kojeg je Allah uzdigao islamom, i kad god budemo tražili ponos u nečemu drugom, Allah će nas poniziti.”
Braćo i sestre, upamtimo i znajmo, kad god se okrenemo od izvornog islamskog učenja to će za nas značiti nazadovanje i poniženje. Kad god prihvatimo tuđe praznike za svoje to će nas poniziti.
Neka nam bude jasno: Musliman koji slavi Novu godinu gazi svoj ponos, gazi svoju vjeru, gazi svoj namaz. Musliman koji slavi Novu godinu dokazuje da je izgubio islamski identitet a prihvatio tuđi identitet. Božiji  Poslanik, Muhammed,a.s., kaže: “Onaj ko oponaša jedan narod, njemu i pripada“. Zato, braćo i sestre, odlučimo se već jednom kojim putem ćemo ići dalje. Da li putem anti-islamskog života i razvrata gdje se slave tuđi praznici, jedu tuđa jela, piju haram pića, uživa se u drogi i nemoralu ili ćemo čuvati svoj ponos i dostojanstvo pa bježati od navedenog jer nam je, braćo i sestre, ponuđeno nešto puuuno bolje od našega Gospodara: “Ti obraduj one koji vjeruju i koji čine dobra djela da njima pripadaju dženetske bašče kroz koje će rijeke teći, i kad god probaju kakav plod iz nje reći će kao da smo ovako nešto prije probali…“ (El-Bekare, 25)
Jednom prilikom je Hasan El-Basri rekao: „Ne pitaj gdje je ponos, nego pitaj gdje su vjernici, gdje su mu’mini, jer kada bude mu’mina, Allah će im dati ponos.“
Zato, braćo i sestre, obratimo pažnju na islam i njegova načela, poštujmo ih i primjenjujmo u svojim životima kako bi nam Allah, dž.š., povećao ponos i dostojanstvo i obradovao nas svojom najljepšom nagradom.
Gospodaru naš, Ti nam budi na pomoći da očuvamo svoj islamski identitet i da nikada ne zaboravimo da smo samo smrtni ljudi koji se Tebi vraćamo. Amin!
Ismet Zejnelović, imam
www.zajednicabosnjaka.com