28. februar 2014./28. rebiu-l-ahir 1435. h.g. HUTBA

28. februar 2014./28. rebiu-l-ahir 1435. h.g.

HUTBA

Hvala Uzvišenom Allahu, Gospodaru znanog i neznanog, dokučivog i nedokučivog.

Neka je salavat i selam na Njegovog Poslanika, a.s., Poslanikovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve one koji ih slijede u dobročinstvu do Sudnjega dana.

Poštovana braćo!

Brige i teškoće su sve prisutnije među ljudima, posebno ovdje na Zapadu, koje zaokuplja stalna briga i neprestalna borba za stjecanje imetka i njegovog uvećavanja. Svi su preokupirani trkom za dunjalučkim dobrima i pohlepom za ovosvjetskim blagom. U tu svrhu angažovani su i psihički i fizički kapaciteti ljudske ličnosti. O ovoj haotičnoj trci za materjalnim dobrima Kur’an nas opominje pa kaže: “Teško svakom klevetniku – podrugljivcu, koji blago gomila i prebrojava ga, i misli da će ga blago njegovo besmrtnim učiniti! A ne valja tako! On će sigurno biti bačen u džehennem!” (El-Humezeh, 1-4)

Ljudska pohlepa nema granica i malo se ko osvrće na upozorenja našega Gospodara. Cijena takve pohlepe je gubljenje smirenosti, sreće i spokojstva.

Naučna istraživanja u Americi pokazuju da je svaki deseti stanovnik ove države pogođen nervnim slomom, u čijoj je pozadini uznemirenost. Ljekari procjenjuju da će svaki dvadeseti Amerikanac provesti dio života u bolnici za umno poremećene. Dr. Haroldson Habin kaže: “Proučavao sam 176 slučajeva poslovnih ljudi u starosnoj dobi od oko 44 godine. Pokazalo se da više od jedne trećine boluje jednu od tri bolesti nastale od nervne uznemirenosti, a to su: aritmija srca, povišen krvni pritisak i čir na želudcu.”

Poštovana braćo, mi smo dio ovoga stanja. Upitamo li se makar ponekad, da li je vrijedan ikakav cilj koji smo sebi zacrtali i da li je potreban ikakav uspjeh koji ćemo ostvariti a da uz to zaradimo bolest srca, čir na želudcu i slično?! Kada bi cijeli dunjaluk bio naše vlasništvo, opet ne bi mogli spavati osim na jednom krevetu, niti jesti više nego što želudac može primiti. Kakva je suštinska razlika između bogatih i siromašnih ljudi? Vjerujem da je osnovna razlika u sreći i rahatluku. Siromah je mnogo mirniji, srećniji i zadovoljniji onim što mu je propisano i spava lagahnim snom.

Božiji poslanik, a.s., kaže: “Kome onaj svijet bude briga, Allah će učiniti njegovo srce bogatim, poslove će mu olakšati i dunjaluk će mu sam dolaziti. Kome dunjaluk bude prva briga, Allah će mu dati siromaštvo, otežat će mu poslove a od dunjaluka mu neće doći ništa više osim onoga što mu je određeno.” (Tirmizi).

Pravo koje nam je dato na ovome svijetu jeste da radimo i postignemo sve ono što nas čini sretnim i zahvalnim. Imetak koji stičemo treba da bude samo zato da bismo ga korisno trošili, a ne zato da bismo ga sebično gomilali. Imetak je da se troši u korisne svrhe, u ono što će ostvariri naše interese, popraviti naš život i postići Allahovo dž.š.  zadovoljstvo.

Nerazumno je da se imetak pretvori u cilj sam po sebi, i da se u njegovom sticanju utopi ljudsko srce, obezvrijedi zdravlje, poveća briga i navuče bolest.

Allahov poslanik, a.s., je rekao: “Zaista je imetak lijep i sladak; ko ga stječe velikodušno i darežljive ruke, bit će mu berićetan. A ko ga uzme radi ličnog uzdizanja, neće mu biti berićetan, i bit će kao onaj koji jede a ne zasićuje se.” (Buhari).

Braćo i sestre! Stanje stresa i uznemirenosti ima svoj lijek. Lijek je u sjećanju na Allaha, dž.š., jer On je naš Stvoritelj, Opskrbitelj, Upućivač,

Onaj koji nam je odredio nafaku, dao život i zdravlje, odredio da budemo muslimani, naredio nam namaz, post, zekat i hadž, odredio nam naš posljedni čas koji će nam doći u tačno određeno vrijeme. U Kur’anu se kaže: “…one koji vjeruju, i čija se srca, kada se Allah spomene, smiruju – a srca se, doista, kada se Allah spomene smiruju! Onima koji vjeruju i čine dobra djela – blago njima, njih čeka divno prebivalište.” (Er-Ra’d, 28-29)

Jednog dana Poslanik, a.s., je ušao u džamiju gdje je našao Ebu Umamu pa ga je upitao: “O Ebu Umama, vidim te kako sjediš u džamiji van namaskog vremena.” “Prate me brige i dugovi, Božiji poslaniče.” Poslanik, a.s., mu reče: “Kad osvaneš i omrkneš kaži:

“BOŽE, ZAŠTITI ME OD BRIGE I ŽALOSTI, ZAŠTITI ME OD NEMOĆI I LJENOSTI, ZAŠTITI ME OD KUKAVIČLUKA I ŠKRTOSTI I ZAŠTITI ME OD TEŠKOĆA, BRIGA I ZLOSTAVLJANJA LJUDI.”

Ebu Umame je kasnije rekao: “Tako sam uradio i Allah mi je pomogao i otklonio moje brige.” (Ebu Davud).

Braćo i sestre! Primjer kako Božiji poslanik, a.s., brine o čovjeku koji sjedi zabrinut u džamiji, interesuje se o njegovim problemima, savjetuje ga i tako ga ponovo vraća u životnu pozornicu, – preporučujući mu DOVU kao terapiju, divan je primjer koji i mi trebamo primjenjivati u našoj životnoj svakodnevnici punoj briga, dilema i opterećenja.

Molimo Allaha, dž.š., da nas učini iskrenim sljedbenicima časnog Resulullaha, a.s., i da budemo postojani u slijeđenju puta islama. Amin!

Imam Ismet Zejnelović

Sve imamove hutbe možete naći na web stranici www.zajednicabosnjaka.com